New Deal
New Deal (bs "nova raspodjela", "nova pogodba") bio je program iz 1930-tih za podsticanje američke ekonomije tokom Velike depresije. Pod predsjednikom Franklinom D. Rooseveltom uveden je niz mjera za zapošljavanje stanovništva kao i reforme finansijskog tržišta. [1]
Berzovni krah 1929.
U oktobru 1929 dogodio se krah na New Yorškoj berzi, nakon što su ulagači masovno rasprodali dionice kupljene djelimično na kredit. Uslijedila je Velika depresija. Došlo je do masovnog zatvaranja preduzeća širom SAD-a. U 19. vijeku nezaposleni su obično tražili posao na zemljoradničkim posjedima, tehnološkim napretkom i mehanizacijom poljoprivrede 30-tih godina to više nije bilo moguće.[1]
Izbori 1932.
Glavna tema izborne kampanje 1932. u SAD-u bilo je efektivno rješenje masovne nezaposlenosti. Predsjednički kandidat republikanaca Herbert Hoover smatrao je da će se privreda oporaviti prirodnim efektima te se zalagao za mjere štednje.[1]:
"Prosperity is just round the corner" (bs."Blagostanje je tamo iza ćoška")[2]
Franklin D. Roosevelt, kandidat demokrata, zalagao se za masovnu centralizaciju i ukidanje socijalne nepravde (New Deal). Roosevelt pobjeđuje na izborima. Britanski ekonom John M. Keynes uputio je pismo Rooseveltu koje je 31. decembra 1933 objavljeno u New York Timesu. U tom pismu Keynes predlaže Rooseveltu stimulisanje cjelokupne ekonomije pod nazivom "National Industrial Recovery Act", (NRA).[2]
New Deal
Prvi dio
U roku od 3 mjeseca donesen je niz zakona za oživljavanje privrede (eng. First New Deal). Veliki broj ljudi zaposlen je u izgradnji javne infrastrukture: parkova, mostova, aerodroma i javnih ustanova. Broj nezaposlenih smanjen je sa 13 miliona (1933.) na 7 miliona pred početak Drugog svjetskog rata.[3] Donesene je Zakon o olakšici za farmere (eng. Agricultural Adjustement Act, AAA) kojim su dobijali subvencije, potrebne 1935-1938 dok je trajao sušni period (eng. Dust Bowl).
Drugi dio
Pod pritiskom desnih i lijevih grupacija Roosevelt uvodi niz privrednih i socijalnih mjera (eng. Second New Deal) za borbu protiv siromaštva, nezaposlenosti te stvaranje efikasne socijane mreže. Ustanova za potjecaj rada (eng. Work Progress Administration, WPA) postala je najvažnija institucija koja je nudila posao umjesto socijalne pomoći. Prave se škole, javne ustanove, kina, muzeji, pozorišta. U sklopu Saveznih projekata za pozorišta, umjetnost i pisanje (eng. Federal Theater Project, Federal Art Project i Federal Writers Project) upošljavaju se mnogi pisci, slikari, glumci i muzičari.Kao najvažnija reforma je uvođenje Zakona o socijalnom osiguranju (eng. Social Security Act). Time su preduzeća i uposleni uplaćivali uzajamni doprinos za penzionere, invalide i nezaposlene.[1]
Reforma finansijskog sektora
Carter Glass sekretar državnih finansija (eng. Treasure secretary) i Henry B. Steagall pokrovitelj Komiteta banaka i valute (eng. House Banking and Currency Committee) uvode 1933. zakon o reformi finansijskog sektora pod nazivom Glass-Steagall Act. Tim zakonom su razdvojeni poslovi banaka koje daju kredite od onih koje se bave špekulacijom. Osniva se i Fond za zaštitu depozita (eng .Federal Deposit Insurance Corporation, FDIC)[4] gdje svaka banka uplaćuje određeni doprinos za osiguranje štediša.
Planirani puč
Razno
1936. Roosevelt opet pobjeđuje na izborima, osvojivši veći broj glasova nego 1932.[1]
Također pogledajte
Reference
- ^ a b c d e Historija Velike depresije usa.usembassy.de pristupljeno 6. 8.2014
- ^ a b Svjetska privredna kriza keynes-gesellschaft.de pristupljeno: 6. 8.2014 (de)
- ^ New Deal iz wirtschaftslexikon24.com pristupljeno 6. 8.2014 (de)
- ^ Glass-Steagall Act (1933) topics.nytimes.com; pristupljeno 7. 8.2014