Rat Šeste koalicije – razlika između verzija

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Uklonjeni sadržaj Dodani sadržaj
Vagobot (razgovor | doprinosi)
m r2.7.2) (robot Dodaje: ca, de, fi, he, it, ko, no, pl, pt, ro, ru, sv, uk, vi Mijenja: es, fr, nl
AcaBot (razgovor | doprinosi)
m standardizacija odjeljka See also i kozmetika
 
(Nije prikazano 16 međuverzija 15 korisnika)
Red 1: Red 1:
{{Infokutija vojni sukob
{{Rat
|rat =Rat šeste koalicije
|rat =Rat šeste koalicije
|deo=[[Napoleonovi ratovi]]
|deo=[[Napoleonovi ratovi]]
Red 7: Red 7:
|mesto =Evropa
|mesto =Evropa
|rezultat=pobeda saveznika, [[Bečki kongres]]
|rezultat=pobeda saveznika, [[Bečki kongres]]
|strana1=[[Datoteka:Flag of Preussen 1701-1918.jpg|22p]] [[Pruska]]<br>[[Datoteka:Flag of Russia.svg|22p]] [[Carska Rusija]]<br>[[Datoteka:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|22p]] [[Austrijsko carstvo]]<br>[[Datoteka:Flag of the United Kingdom.svg|22p]] [[Velika Britanija]]<br>[[Datoteka:Flag of Sweden.svg|22p]] [[Švedska]]<br>[[Datoteka:Flag of Bavaria (lozengy).svg|22p]] [[Bavarska]]<ref name=note01>U početku je bila sa Francuskom pa je promenila stranu 1813.</ref>
|strana1=[[Datoteka:Flag of Prussia (1892-1918).svg|22px]] [[Pruska]]<br />[[Datoteka:Flag of Russia.svg|22px]] [[Carska Rusija]]<br />[[Datoteka:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|22px]] [[Austrijsko carstvo]]<br />[[Datoteka:Flag of the United Kingdom.svg|22px]] [[Velika Britanija]]<br />[[Datoteka:Flag of Sweden.svg|22px]] [[Švedska]]<br />[[Datoteka:Flag of Bavaria (lozengy).svg|22px]] [[Bavarska]]<ref name=note01>U početku je bila sa Francuskom pa je promenila stranu 1813.</ref>
|strana2=[[Datoteka:Flag of France.svg|22p]] [[Francuska]]<br>[[Datoteka:Flag of Poland.svg|22p]] [[Varšavsko vojvodstvo|Varšavsko vojv.]]<br>[[Datoteka:Flag_of_the_Napoleonic_Kingdom_of_Italy.png|22p]] [[Kraljevina Italija]]<br>[[Datoteka:Flag of the Parthenopaean Republic.svg|22p]] [[Napuljska kraljevina|Napuljska kralj.]]<br>[[Rajnska konfederacija]]:<br>[[Datoteka:Flag of Bavaria (lozengy).svg|22p]] [[Bavarska]]<ref name=note01>U početku je bila sa Francuskom pa je promenila stranu 1813.</ref><br>[[Datoteka:Flag of Saxony.svg|22p]] [[Kraljevina Saksonija|Saksonija]]<br>[http://en.wikipedia.org/wiki/Confederation_of_the_Rhine#Member_monarchies_.28alphabetically.29 ''i drugi'']
|strana2=[[Datoteka:Flag of France.svg|22px]] [[Francuska]]<br />[[Datoteka:Flag of Poland.svg|22px]] [[Varšavsko vojvodstvo|Varšavsko vojv.]]<br />[[Datoteka:Flag of the Napoleonic Kingdom of Italy.png|22px]] [[Kraljevina Italija]]<br />[[Datoteka:Flag of the Parthenopaean Republic.svg|22px]] [[Napuljska kraljevina|Napuljska kralj.]]<br />[[Rajnska konfederacija]]:<br />[[Datoteka:Flag of Bavaria (lozengy).svg|22px]] [[Bavarska]]<ref name="note01"/><br />[[Datoteka:Flag of Saxony.svg|22px]] [[Kraljevina Saksonija|Saksonija]]<br />[http://en.wikipedia.org/wiki/Confederation_of_the_Rhine#Member_monarchies_.28alphabetically.29 ''i drugi'']
|zapovednik1=[[Datoteka:Flag of Preussen 1701-1918.jpg|20p]] [[Gebhard fon Bliher|G. fon Bliher]]<br>[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20p]] [[Mihail de Toli]]<br>[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20p]] [[Mihail Kutuzov]]<br>[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20p]] [[Petar Vitgenštajn]]<br>[[Datoteka:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|20p]] [[Karl fon Švarcenberg|K. fon Švarcenberg]]<br>[[Datoteka:Flag of Sweden.svg|20p]] [[Karlo XIV od Švedske|Karlo XIV ]]<br>[[Datoteka:Flag of Bavaria (lozengy).svg|20p]] [[Karl fon Vrede]]
|zapovednik1=[[Datoteka:Flag of Prussia (1892-1918).svg|20px]] [[Gebhard fon Bliher|G. fon Bliher]]<br />[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20px]] [[Mihail de Toli]]<br />[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20px]] [[Mihail Kutuzov]]<br />[[Datoteka:Flag of Russia.svg|20px]] [[Petar Vitgenštajn]]<br />[[Datoteka:Flag of the Habsburg Monarchy.svg|20px]] [[Karl fon Švarcenberg|K. fon Švarcenberg]]<br />[[Datoteka:Flag of Sweden.svg|20px]] [[Karlo XIV od Švedske|Karlo XIV]]<br />[[Datoteka:Flag of Bavaria (lozengy).svg|20px]] [[Karl fon Vrede]]
|zapovednik2=[[Datoteka:Flag of France.svg|20p]] [[Napoleon]]<br>[[Datoteka:Flag of France.svg|20p]] [[Mišel Nej]]<br>[[Datoteka:Flag of France.svg|20p]] [[Ogist Marmon]]<br>[[Datoteka:Flag of Poland.svg|20p]] [[Jožef Ponijatovski]]<br>[[Datoteka:Flag of Saxony.svg|20p]] [[Fridrik Avgust I od Saksonije|Fridrik Avgust I]]
|zapovednik2=[[Datoteka:Flag of France.svg|20px]] [[Napoleon]]<br />[[Datoteka:Flag of France.svg|20px]] [[Mišel Nej]]<br />[[Datoteka:Flag of France.svg|20px]] [[Ogist Marmon]]<br />[[Datoteka:Flag of Poland.svg|20px]] [[Jožef Ponijatovski]]<br />[[Datoteka:Flag of Saxony.svg|20px]] [[Fridrik Avgust I od Saksonije|Fridrik Avgust I]]
|jačina1 =
|snaga1 =
|jačina2 =
|snaga2 =
|casualties3=
|casualties3=
|notes=
|notes=
Red 21: Red 21:
Posle katastrofalnog ishoda [[Napoleonova invazija Rusije|Napoleonove invazije Rusije]], različite evropske sile, koje su više puta bile ponižene od Napoleona tokom različitih ratova ugledale su mogućnost da konačno pobede Napoleona. Stvorena je koalicija u kojoj su ranije bili samo [[Rusija]], [[Velika Britanija]] zajedno sa španskim i portugalskim pobunjenicima. sa reorganizovanim vojskama pobedili su Napoleona u [[bitka kod Lajpciga|bici kod Lajpciga]] u oktobru [[1813.]] Uspešno su izvršili invaziju Francuske i prislili [[Napoleon]]a da abdicira. U sukob je bilo uključeno 2,5 miliona vojnika. Bilo je oko 2 miliona mrtvih. Postoje i procene po kojima je samo u Rusiji poginulo milion ljudi. Tokom toga rata odvijale su se velike bitke: [[Bitka kod Smolenska]], [[Bitka kod Borodina]], [[Bitka kod Licena]], [[Bitka kod Drezdena]] i čuvena [[Bitka naroda]]. [[Bitka naroda]] je bila najveća bitka u istoriji Zapada sve do Prvoga svetskog rata. Konačna faza pohoda je bila obrana Francuske. Napoleon je tokom Šestodnevne kampanje pokazao svoj puni talenat boreći se protiv mnogo brojnijih armija. Ipak platio je ranije greške, tako da su saveznici zauzeli [[Pariz]] i prisilili Napoleona da abdicira.
Posle katastrofalnog ishoda [[Napoleonova invazija Rusije|Napoleonove invazije Rusije]], različite evropske sile, koje su više puta bile ponižene od Napoleona tokom različitih ratova ugledale su mogućnost da konačno pobede Napoleona. Stvorena je koalicija u kojoj su ranije bili samo [[Rusija]], [[Velika Britanija]] zajedno sa španskim i portugalskim pobunjenicima. sa reorganizovanim vojskama pobedili su Napoleona u [[bitka kod Lajpciga|bici kod Lajpciga]] u oktobru [[1813.]] Uspešno su izvršili invaziju Francuske i prislili [[Napoleon]]a da abdicira. U sukob je bilo uključeno 2,5 miliona vojnika. Bilo je oko 2 miliona mrtvih. Postoje i procene po kojima je samo u Rusiji poginulo milion ljudi. Tokom toga rata odvijale su se velike bitke: [[Bitka kod Smolenska]], [[Bitka kod Borodina]], [[Bitka kod Licena]], [[Bitka kod Drezdena]] i čuvena [[Bitka naroda]]. [[Bitka naroda]] je bila najveća bitka u istoriji Zapada sve do Prvoga svetskog rata. Konačna faza pohoda je bila obrana Francuske. Napoleon je tokom Šestodnevne kampanje pokazao svoj puni talenat boreći se protiv mnogo brojnijih armija. Ipak platio je ranije greške, tako da su saveznici zauzeli [[Pariz]] i prisilili Napoleona da abdicira.


==Invazija Rusije==
== Invazija Rusije ==
{{Poseban članak|Napoleonova invazija Rusije}}
{{Poseban članak|Napoleonova invazija Rusije}}
Napoleon je [[1812.]] izvršio invaziju Rusije da bi prisilio ruskoga cara [[Aleksandar I Romanov|Aleksandra I Romanova]] da ostane u kontinentalnom sistemu i da spreči rusku invaziju Poljske. Napoleon je sastavio veliku armiju (-{Grande Armée}- ) od 650.000 vojnika, od čega 270.000 Francuza. Napoleon je sa velikom armijom prešao [[Njemen]] [[23. jun]]a [[1812.]] [[Rusija]] je proglasila otadžbinski rat, a Napoleon je proglasio Drugi poljski rat. Poljaci su dali 100.000 vojnika za taj pohod. Napoleon im nije ništa obećao, jer je očekivao kasnije pregovore sa Rusima. Rusija se pridržavala politike spržene zemlje. Rusi su se povlačili ne ostavljajući Francuzima ništa što bi im moglo poslužiti. Rusi su uglavnom izbegavali borbe, osim u [[bitka kod Borodina|bici kod Borodina]] [[7. septembar|7. septembra]] [[1812.]] Prihvatili su tu bitku i čvrsto su se borili, ali bili su prisiljeni na uzmak, ostavljajući otvoren put Napoleonu do [[Moskva|Moskve]]. Napoleon je [[14. septembar|14. septembra]] [[1812.]] osvojio [[Moskva|Moskvu]], ali Rusi su dotad već bili napustili Moskvu. Rski car [[Aleksandar I Romanov]] odbio je da kapitulira. Pošto nije bilo bliske pobede na vidiku Napoleon je bio prisiljen da započne veliko povlačenje. Tokom velikog povlačenja Napoleonova vojska je imala 370.000 žrtava od gladi i hladnoće, a 200.000 Napoleonovih vojnika je zarobljeno. Do novembra velika Napoleonova vojska svela se na 27.000 sposobnih vojnika, koji su prešli reku Berezinu. Napoleon je ostavio vojsku i vratio se u Pariz da pripremi obranu [[Poljska|Poljske]] od nastupajuće ruske vojske. Ipak stanje nije bilo tako opasno, kako je izgledalo, jer su Rusi izgubili 400.000 vojnika, tako da su i Rusi gotovo ostali bez vojske. Ipak Rusi su imali prednost jer su imali kraće linije snabdevanja i mogli su brže da obnove armiju od Francuza.
Napoleon je [[1812.]] izvršio invaziju Rusije da bi prisilio ruskoga cara [[Aleksandar I Romanov|Aleksandra I Romanova]] da ostane u kontinentalnom sistemu i da spreči rusku invaziju Poljske. Napoleon je sastavio veliku armiju (-{Grande Armée}- ) od 650.000 vojnika, od čega 270.000 Francuza. Napoleon je sa velikom armijom prešao [[Njemen]] [[23. jun]]a [[1812.]] [[Rusija]] je proglasila otadžbinski rat, a Napoleon je proglasio Drugi poljski rat. Poljaci su dali 100.000 vojnika za taj pohod. Napoleon im nije ništa obećao, jer je očekivao kasnije pregovore sa Rusima. Rusija se pridržavala politike spržene zemlje. Rusi su se povlačili ne ostavljajući Francuzima ništa što bi im moglo poslužiti. Rusi su uglavnom izbegavali borbe, osim u [[bitka kod Borodina|bici kod Borodina]] [[7. septembar|7. septembra]] [[1812.]] Prihvatili su tu bitku i čvrsto su se borili, ali bili su prisiljeni na uzmak, ostavljajući otvoren put Napoleonu do [[Moskva|Moskve]]. Napoleon je [[14. septembar|14. septembra]] [[1812.]] osvojio [[Moskva|Moskvu]], ali Rusi su dotad već bili napustili Moskvu. Rski car [[Aleksandar I Romanov]] odbio je da kapitulira. Pošto nije bilo bliske pobede na vidiku Napoleon je bio prisiljen da započne veliko povlačenje. Tokom velikog povlačenja Napoleonova vojska je imala 370.000 žrtava od gladi i hladnoće, a 200.000 Napoleonovih vojnika je zarobljeno. Do novembra velika Napoleonova vojska svela se na 27.000 sposobnih vojnika, koji su prešli reku Berezinu. Napoleon je ostavio vojsku i vratio se u Pariz da pripremi obranu [[Poljska|Poljske]] od nastupajuće ruske vojske. Ipak stanje nije bilo tako opasno, kako je izgledalo, jer su Rusi izgubili 400.000 vojnika, tako da su i Rusi gotovo ostali bez vojske. Ipak Rusi su imali prednost jer su imali kraće linije snabdevanja i mogli su brže da obnove armiju od Francuza.


==Rat u Nemačkoj==
== Rat u Nemačkoj ==


[[Pruska]] je u Napoleonovom porazu u Rusiji ugledala istorijsku šansu, pa je ušla u rat. Napoleon je smatrao da će brzo izgraditi novu vojsku kao onu, koja je krenula na Rusiju. Brzo je na istoku povećao broj vojnika sa 30.000 na 130.000, a kasnije i na 400.000. Napoleon je pobedio saveznike u [[bitka kod Licena|bici kod Licena]] [[2. maj]]a [[1813.]] i [[bitka kod Baucena|bici kod Baucena]]. U tim bitkama je ukupno učestvovalo preko 250.000 vojnika, pa su to bile najveće bitke dotad u ratu. Saveznici su bili teško poraženi i imali su 40.000 žrtava. Primirje je bilo proglašeno od [[4. juna]] [[1813.]], a trajalo je do [[13. avgust]]a [[1813.]] Za vreme primirja obe strane su pokušale da se oporave od ogromnih gubitaka koji su od aprila te godine iznosili ukupno oko četvrt miliona. Za vreme toga primirja saveznici su pregovorima uspeli da uvuku Austriju u rat protiv Francuske. [[Austrija]] je dopremila 300.000 vojnika u Nemačku, tako da su saveznici ukupno imali 800.000 vojnika u Nemačkoj i 350.000 strateških rezervi.
[[Pruska]] je u Napoleonovom porazu u Rusiji ugledala istorijsku šansu, pa je ušla u rat. Napoleon je smatrao da će brzo izgraditi novu vojsku kao onu, koja je krenula na Rusiju. Brzo je na istoku povećao broj vojnika sa 30.000 na 130.000, a kasnije i na 400.000. Napoleon je pobedio saveznike u [[bitka kod Licena|bici kod Licena]] [[2. maj]]a [[1813.]] i [[bitka kod Baucena|bici kod Baucena]]. U tim bitkama je ukupno učestvovalo preko 250.000 vojnika, pa su to bile najveće bitke dotad u ratu. Saveznici su bili teško poraženi i imali su 40.000 žrtava. Primirje je bilo proglašeno od [[4. juna]] [[1813.]], a trajalo je do [[13. avgust]]a [[1813.]] Za vreme primirja obe strane su pokušale da se oporave od ogromnih gubitaka koji su od aprila te godine iznosili ukupno oko četvrt miliona. Za vreme toga primirja saveznici su pregovorima uspeli da uvuku Austriju u rat protiv Francuske. [[Austrija]] je dopremila 300.000 vojnika u Nemačku, tako da su saveznici ukupno imali 800.000 vojnika u Nemačkoj i 350.000 strateških rezervi.
[[Napoleon]] je uspeo da sakupi 650.000 vojnika. Od toga je samo 250.000 bilo pod direktnom komandom. Pod komandom Nikola Udinoa bilo je dodatnih 120.000 dodatnih vojnika i 30.000 je bilo pod komandom Davua. [[Rajnska konfederacija]] je dala Napoleonu veliki broj vojnika, a od njih su [[Bavarska]] i [[Saksonija]] dali najveći doprinos. Na jugu su Miraovo Napuljsko kraljevstvo i kraljevstvo Italija imali ukupno 100.000 vojnika. U Španiji je 150.000 do 200.000 francuskih vojnika bilo stalno tučeno od strane španskih i britanskih snaga, kojih je bilo oko 150.000. Ukupno su Francuzi na svim ratištima imali oko 900.000 vojnika, a saveznici oko milion (ne uključujući strateške rezerve stvorene u Nemačkoj). Te brojke nisu odražavale pravo stanje stvari, jer su Nemci, koji su se borili na strani Francuza bili nepouzdani i blizu toga da promene stranu. Razumno je reći da je Napoleon mogao da računa na ne više od 450.000 vojnika na ratištu u Nemačkoj, tako da je omer bio 2 naprema jedan na strani saveznika.
[[Napoleon]] je uspeo da sakupi 650.000 vojnika. Od toga je samo 250.000 bilo pod direktnom komandom. Pod komandom Nikola Udinoa bilo je dodatnih 120.000 dodatnih vojnika i 30.000 je bilo pod komandom Davua. [[Rajnska konfederacija]] je dala Napoleonu veliki broj vojnika, a od njih su [[Bavarska]] i [[Saksonija]] dali najveći doprinos. Na jugu su Miraovo Napuljsko kraljevstvo i kraljevstvo Italija imali ukupno 100.000 vojnika. U Španiji je 150.000 do 200.000 francuskih vojnika bilo stalno tučeno od strane španskih i britanskih snaga, kojih je bilo oko 150.000. Ukupno su Francuzi na svim ratištima imali oko 900.000 vojnika, a saveznici oko milion (ne uključujući strateške rezerve stvorene u Nemačkoj). Te brojke nisu odražavale pravo stanje stvari, jer su Nemci, koji su se borili na strani Francuza bili nepouzdani i blizu toga da promene stranu. Razumno je reći da je Napoleon mogao da računa na ne više od 450.000 vojnika na ratištu u Nemačkoj, tako da je omer bio 2 naprema jedan na strani saveznika.


Kada je prestalo primirje izgledalo je da Napoleon ima inicijativu kod [[Drezden]]a, gde je pobedio u [[bitka kod Drezdena|bici kod Drezdena]] brojno nadmoćnu savezničku vojsku i nanio joj teške žrtve sa vrlo malo žrtava na francuskoj strani. Neuspesi njegovih maršala i sporo nastavljanje ofanzive koštalo ga je prednosti koju mu je mogla osigurati ta pobeda. U [[bitka kod Lajpciga|bici kod Lajpciga]] ([[16. oktobar]] - [[19. oktobar]] [[1813.]] ), zvanoj i [[Bitka naroda]] 191.000 Francuza borila se protiv 450.000 savezničkih vojnika. Francuzi su bili poraženi i naterani su da se povuku u Francusku.
Kada je prestalo primirje izgledalo je da Napoleon ima inicijativu kod [[Drezden]]a, gde je pobedio u [[bitka kod Drezdena|bici kod Drezdena]] brojno nadmoćnu savezničku vojsku i nanio joj teške žrtve sa vrlo malo žrtava na francuskoj strani. Neuspesi njegovih maršala i sporo nastavljanje ofanzive koštalo ga je prednosti koju mu je mogla osigurati ta pobeda. U [[bitka kod Lajpciga|bici kod Lajpciga]] ([[16. oktobar]] - [[19. oktobar]] [[1813.]] ), zvanoj i [[Bitka naroda]] 191.000 Francuza borila se protiv 450.000 savezničkih vojnika. Francuzi su bili poraženi i naterani su da se povuku u Francusku.


==Rat u Španiji==
== Rat u Španiji ==
U ratu u Španiji u [[bitka kod Vitorije|bici kod Vitorije]] [[Žozef Bonaparta]] je bio poražen, pa su Francuzi morali da se povuku preko Pirineja.
U ratu u Španiji u [[bitka kod Vitorije|bici kod Vitorije]] [[Žozef Bonaparta]] je bio poražen, pa su Francuzi morali da se povuku preko Pirineja.


==Bitke u Francuskoj==
== Bitke u Francuskoj ==
[[Datoteka:Russparis.jpg|mini|350px|''Ruska vojska ulazi u Pariz 1814.''.]]
[[Datoteka:Russparis.jpg|mini|350px|''Ruska vojska ulazi u Pariz 1814.''.]]


U Francuskoj se [[Napoleon]] borio u brojnim bitkama, ali bio je prinuđen da se stalno povlači pred višestruko brojčano nadmoćnijim neprijateljima. Napoleon je za vreme Šestodnevnog pohoda pobedio u dosta bitaka protiv mnogo brojčano nadmoćnijeg protivnika. Ipak nikad nije sakupio više od 70.000 vojnika, dok su saveznici raspolagali sa pola miliona vojnika. Sporazumom iz Šomona [[9. mart]]a [[1814.]] saveznici su odlučili da očuvaju koaliciju dok ne pobede Napoleona. Saveznici su [[30. mart]]a [[1814.]] ušli u [[Pariz]]. Tokom završetka borbi Napoleon je još bio odlučan da se bori, pa je izdao dekret da se regrutuje 900.000 novih vojnika, ali samo mali deo toga je ostvaren.
U Francuskoj se [[Napoleon]] borio u brojnim bitkama, ali bio je prinuđen da se stalno povlači pred višestruko brojčano nadmoćnijim neprijateljima. Napoleon je za vreme Šestodnevnog pohoda pobedio u dosta bitaka protiv mnogo brojčano nadmoćnijeg protivnika. Ipak nikad nije sakupio više od 70.000 vojnika, dok su saveznici raspolagali sa pola miliona vojnika. Sporazumom iz Šomona [[9. mart]]a [[1814.]] saveznici su odlučili da očuvaju koaliciju dok ne pobede Napoleona. Saveznici su [[30. mart]]a [[1814.]] ušli u [[Pariz]]. Tokom završetka borbi Napoleon je još bio odlučan da se bori, pa je izdao dekret da se regrutuje 900.000 novih vojnika, ali samo mali deo toga je ostvaren.


===Abdikacija===
=== Abdikacija ===
Napoleon je abdicirao. Ipak nastavile su se sporadične borbe u Italiji, Španiji i Holandiji tokom proleća 1814. Napoleon je izgnan na ostrvo [[Elba|Elbu]], a restaurirana je Burbonska dinastija. [[Luj XVIII]] je postao kralj. Potpisan je [[sporazum u Fontenblou]] i posle toga se održavao [[Bečki kongres]] o posleratnom uređenju Evrope.
Napoleon je abdicirao. Ipak nastavile su se sporadične borbe u Italiji, Španiji i Holandiji tokom proleća 1814. Napoleon je izgnan na ostrvo [[Elba|Elbu]], a restaurirana je Burbonska dinastija. [[Luj XVIII]] je postao kralj. Potpisan je [[sporazum u Fontenblou]] i posle toga se održavao [[Bečki kongres]] o posleratnom uređenju Evrope.


Red 48: Red 48:


== Spoljašnja veza ==
== Spoljašnja veza ==
* [http://web2.airmail.net/napoleon/index.html Napoleon, His Armies and Tactics]
* [http://web2.airmail.net/napoleon/index.html Napoleon, His Armies and Tactics] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20051025065033/http://web2.airmail.net/napoleon/index.html |date=2005-10-25 }}


== Vidi još ==
== Povezano ==
*[[Napoleonski ratovi]]
* [[Napoleonski ratovi]]
*[[Prva koalicija]]
* [[Prva koalicija]]
*[[Druga koalicija]]
* [[Druga koalicija]]
*[[Treća koalicija]]
* [[Treća koalicija]]
*[[Četvrta koalicija]]
* [[Četvrta koalicija]]
*[[Peta koalicija]]
* [[Peta koalicija]]
*[[Sedma koalicija]]
* [[Sedma koalicija]]
{{Commonscat|Befreiungskriege}}


[[Kategorija:1810-e]]
[[Kategorija:1810-e]]
[[Kategorija:Napoleonovi ratovi]]
[[Kategorija:Bitke Napoleonovih ratova]]

[[ca:Sisena Coalició]]
[[de:Sechster Koalitionskrieg]]
[[en:War of the Sixth Coalition]]
[[es:Guerra de la Sexta Coalición]]
[[fi:Kuudes liittokunta]]
[[fr:Sixième Coalition]]
[[he:הקואליציה האנטי-צרפתית השישית]]
[[it:Sesta coalizione]]
[[ja:第六次対仏大同盟]]
[[ko:제6차 대프랑스 동맹]]
[[nl:Zesde Coalitieoorlog]]
[[no:Den sjette koalisjonskrigen]]
[[pl:VI koalicja antyfrancuska]]
[[pt:Sexta Coligação]]
[[ro:Războiul celei de-a Șasea Coaliții]]
[[ru:Война шестой коалиции]]
[[sr:Rat šeste koalicije]]
[[sv:Sjätte koalitionskriget]]
[[uk:Війна шостої коаліції]]
[[vi:Liên minh thứ sáu]]
[[zh:第六次反法同盟]]

Aktualna verzija na datum 18 august 2024 u 08:26

Rat Šeste koalicije
Segment Napoleonovi ratovi

Bitka kod Lajpciga
Datum 1812.-1814.
Lokacija Evropa
Ishod pobeda saveznika, Bečki kongres
Sukobljene strane
Pruska
Carska Rusija
Austrijsko carstvo
Velika Britanija
Švedska
Bavarska[1]
Francuska
Varšavsko vojv.
Kraljevina Italija
Napuljska kralj.
Rajnska konfederacija:
Bavarska[1]
Saksonija
i drugi

Rat šeste koalicije (1812. -1814. ) predstavljao je rat u kome je koalicija Austrije, Pruske, Rusije, Švedske, Velike Britanije i nekoliko nemačkih država pobedila Francusku i Napoleona su oterali u egzil na Elbi.

Posle katastrofalnog ishoda Napoleonove invazije Rusije, različite evropske sile, koje su više puta bile ponižene od Napoleona tokom različitih ratova ugledale su mogućnost da konačno pobede Napoleona. Stvorena je koalicija u kojoj su ranije bili samo Rusija, Velika Britanija zajedno sa španskim i portugalskim pobunjenicima. sa reorganizovanim vojskama pobedili su Napoleona u bici kod Lajpciga u oktobru 1813. Uspešno su izvršili invaziju Francuske i prislili Napoleona da abdicira. U sukob je bilo uključeno 2,5 miliona vojnika. Bilo je oko 2 miliona mrtvih. Postoje i procene po kojima je samo u Rusiji poginulo milion ljudi. Tokom toga rata odvijale su se velike bitke: Bitka kod Smolenska, Bitka kod Borodina, Bitka kod Licena, Bitka kod Drezdena i čuvena Bitka naroda. Bitka naroda je bila najveća bitka u istoriji Zapada sve do Prvoga svetskog rata. Konačna faza pohoda je bila obrana Francuske. Napoleon je tokom Šestodnevne kampanje pokazao svoj puni talenat boreći se protiv mnogo brojnijih armija. Ipak platio je ranije greške, tako da su saveznici zauzeli Pariz i prisilili Napoleona da abdicira.

Invazija Rusije

[uredi | uredi kod]

Napoleon je 1812. izvršio invaziju Rusije da bi prisilio ruskoga cara Aleksandra I Romanova da ostane u kontinentalnom sistemu i da spreči rusku invaziju Poljske. Napoleon je sastavio veliku armiju (Grande Armée ) od 650.000 vojnika, od čega 270.000 Francuza. Napoleon je sa velikom armijom prešao Njemen 23. juna 1812. Rusija je proglasila otadžbinski rat, a Napoleon je proglasio Drugi poljski rat. Poljaci su dali 100.000 vojnika za taj pohod. Napoleon im nije ništa obećao, jer je očekivao kasnije pregovore sa Rusima. Rusija se pridržavala politike spržene zemlje. Rusi su se povlačili ne ostavljajući Francuzima ništa što bi im moglo poslužiti. Rusi su uglavnom izbegavali borbe, osim u bici kod Borodina 7. septembra 1812. Prihvatili su tu bitku i čvrsto su se borili, ali bili su prisiljeni na uzmak, ostavljajući otvoren put Napoleonu do Moskve. Napoleon je 14. septembra 1812. osvojio Moskvu, ali Rusi su dotad već bili napustili Moskvu. Rski car Aleksandar I Romanov odbio je da kapitulira. Pošto nije bilo bliske pobede na vidiku Napoleon je bio prisiljen da započne veliko povlačenje. Tokom velikog povlačenja Napoleonova vojska je imala 370.000 žrtava od gladi i hladnoće, a 200.000 Napoleonovih vojnika je zarobljeno. Do novembra velika Napoleonova vojska svela se na 27.000 sposobnih vojnika, koji su prešli reku Berezinu. Napoleon je ostavio vojsku i vratio se u Pariz da pripremi obranu Poljske od nastupajuće ruske vojske. Ipak stanje nije bilo tako opasno, kako je izgledalo, jer su Rusi izgubili 400.000 vojnika, tako da su i Rusi gotovo ostali bez vojske. Ipak Rusi su imali prednost jer su imali kraće linije snabdevanja i mogli su brže da obnove armiju od Francuza.

Rat u Nemačkoj

[uredi | uredi kod]

Pruska je u Napoleonovom porazu u Rusiji ugledala istorijsku šansu, pa je ušla u rat. Napoleon je smatrao da će brzo izgraditi novu vojsku kao onu, koja je krenula na Rusiju. Brzo je na istoku povećao broj vojnika sa 30.000 na 130.000, a kasnije i na 400.000. Napoleon je pobedio saveznike u bici kod Licena 2. maja 1813. i bici kod Baucena. U tim bitkama je ukupno učestvovalo preko 250.000 vojnika, pa su to bile najveće bitke dotad u ratu. Saveznici su bili teško poraženi i imali su 40.000 žrtava. Primirje je bilo proglašeno od 4. juna 1813., a trajalo je do 13. avgusta 1813. Za vreme primirja obe strane su pokušale da se oporave od ogromnih gubitaka koji su od aprila te godine iznosili ukupno oko četvrt miliona. Za vreme toga primirja saveznici su pregovorima uspeli da uvuku Austriju u rat protiv Francuske. Austrija je dopremila 300.000 vojnika u Nemačku, tako da su saveznici ukupno imali 800.000 vojnika u Nemačkoj i 350.000 strateških rezervi.

Napoleon je uspeo da sakupi 650.000 vojnika. Od toga je samo 250.000 bilo pod direktnom komandom. Pod komandom Nikola Udinoa bilo je dodatnih 120.000 dodatnih vojnika i 30.000 je bilo pod komandom Davua. Rajnska konfederacija je dala Napoleonu veliki broj vojnika, a od njih su Bavarska i Saksonija dali najveći doprinos. Na jugu su Miraovo Napuljsko kraljevstvo i kraljevstvo Italija imali ukupno 100.000 vojnika. U Španiji je 150.000 do 200.000 francuskih vojnika bilo stalno tučeno od strane španskih i britanskih snaga, kojih je bilo oko 150.000. Ukupno su Francuzi na svim ratištima imali oko 900.000 vojnika, a saveznici oko milion (ne uključujući strateške rezerve stvorene u Nemačkoj). Te brojke nisu odražavale pravo stanje stvari, jer su Nemci, koji su se borili na strani Francuza bili nepouzdani i blizu toga da promene stranu. Razumno je reći da je Napoleon mogao da računa na ne više od 450.000 vojnika na ratištu u Nemačkoj, tako da je omer bio 2 naprema jedan na strani saveznika.

Kada je prestalo primirje izgledalo je da Napoleon ima inicijativu kod Drezdena, gde je pobedio u bici kod Drezdena brojno nadmoćnu savezničku vojsku i nanio joj teške žrtve sa vrlo malo žrtava na francuskoj strani. Neuspesi njegovih maršala i sporo nastavljanje ofanzive koštalo ga je prednosti koju mu je mogla osigurati ta pobeda. U bici kod Lajpciga (16. oktobar - 19. oktobar 1813. ), zvanoj i Bitka naroda 191.000 Francuza borila se protiv 450.000 savezničkih vojnika. Francuzi su bili poraženi i naterani su da se povuku u Francusku.

Rat u Španiji

[uredi | uredi kod]

U ratu u Španiji u bici kod Vitorije Žozef Bonaparta je bio poražen, pa su Francuzi morali da se povuku preko Pirineja.

Bitke u Francuskoj

[uredi | uredi kod]
Ruska vojska ulazi u Pariz 1814..

U Francuskoj se Napoleon borio u brojnim bitkama, ali bio je prinuđen da se stalno povlači pred višestruko brojčano nadmoćnijim neprijateljima. Napoleon je za vreme Šestodnevnog pohoda pobedio u dosta bitaka protiv mnogo brojčano nadmoćnijeg protivnika. Ipak nikad nije sakupio više od 70.000 vojnika, dok su saveznici raspolagali sa pola miliona vojnika. Sporazumom iz Šomona 9. marta 1814. saveznici su odlučili da očuvaju koaliciju dok ne pobede Napoleona. Saveznici su 30. marta 1814. ušli u Pariz. Tokom završetka borbi Napoleon je još bio odlučan da se bori, pa je izdao dekret da se regrutuje 900.000 novih vojnika, ali samo mali deo toga je ostvaren.

Abdikacija

[uredi | uredi kod]

Napoleon je abdicirao. Ipak nastavile su se sporadične borbe u Italiji, Španiji i Holandiji tokom proleća 1814. Napoleon je izgnan na ostrvo Elbu, a restaurirana je Burbonska dinastija. Luj XVIII je postao kralj. Potpisan je sporazum u Fontenblou i posle toga se održavao Bečki kongres o posleratnom uređenju Evrope.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. 1,0 1,1 U početku je bila sa Francuskom pa je promenila stranu 1813.

Spoljašnja veza

[uredi | uredi kod]

Povezano

[uredi | uredi kod]