Ilajdža je osoba sa manirima, istančanim ukusom i omamljujućom harizmom, voli dobar burbon, lepe žene i kvalitetnu muziku. Njegove nadležnosti tiču se muzičkog biznisa, pre svega rokenrola, koji, u vreme kada se dešava ova priča, jeste jedna od najuzbudljivijih stvari na planeti.
Ilajdža i njegove kolege stvotili su Elvisa i Rolingstonse, organizovali koncerte poput Vudstoka i onoga u Altamontu, producirali pesme koje su osvojile vrhove top lista, može se reći da je Ilajdža, na neki način, kreator čitave jedne epohe. Doduše, treba napomenuti jednu stvar - Iladjaža nije čovek, on je demon.
Zajedno sa svojim pomoćnikom, on ranih sedamdesetih godina prošlog ceka ima kancelariju u Londonu, gde vodi svoje poslove koji se podjednako tiču ovog i onog sveta. Međutim, stvari počinju da se komplikuju kada bend u koji je uložio mnogo truda i još više novca ne uspeva da ostvari planirani uspeh, a po gradu počinju da kolaju priče o tome da se u muzičkom biznisu pojavio novi igrač. Zagonetna osoba sa nadimkom "Zvezdonoša", za koga Ilajdža podozreva da takođe nije čovek, već - anđeo.
Dejan Stojiljković was born and raised in Nis, Serbia, a small town that is best known as the birthplace of the Roman emperor Constantine the Great.
Perhaps using that historical backdrop as an inspiration in his own works, Stojiljković is one of the most popular and widely-read authors in Serbia. His The Omen of Angels was hugely successful in 2013, a riveting biographical novel about Constantine. That was just the latest in a long line of releases which won prestigious literary awards and critical accolades all over Europe.
One of those earlier novels, Constantine’s Crossing, was originally released in Serbia in 2009, and has now been translated to English for the first time. Published by Blooming Twig Books, it was nominated for two international book awards: Balkania and IMPAK Dublin. Again using his hometown as the setting, this time at the height of World War II, Constantine’s Crossing focuses less on blood and death, and more on individual responsibility during war and what causes evil in man. The words flow easily and somehow takes the reader to a dark, dreary, war-torn town, yet makes the reader want to stay.
In addition to his traditional novels, Stojiljković has also written several comic scripts and a collection of essays on comics. His writing style spills from fantasy to horror and everywhere in between, delighting readers in English, Russian, Macedonian, Greek, and his native Serbian.
Stojiljković je definitivno bolji u dužim formama.
Cela priča o demonu i anđelu u muzičkoj industriji bila je interesantna, kao i način na koji je inkorporirana u priče velikih muzičkih zvezda. Momenat dolaska na Balkan je upečatljiv i bilo bi interesantno da je pisano i o tome, a ne da je to kraj knjige.
Poslednje poglavlje je potpuno nepotrebno, ne doprinosi priči. Od priče o bendovima koji sklapaju pakt sa đavolom da postanu svetske zvezde i posledica takvih odluka, dolazimo do priče o tome "šta sve ona može da uradi sa svojom pičkom".
Fan sam Stojiljkovićevog pisanja, ali ovo je izuzetak.