Kambodžansko-vijetnamski rat
Kambodžansko-vijetnamski rat | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Hladnog rata | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Vijetnam Narodna Republika Kampućija Podrška: SSSR Laos |
Demokratska Kampućija Podrška: Kina Podrška posle invazije: SAD Ujedinjeno Kraljevstvo | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Le Duk An Heng Samrin Hun Sen |
Pol Pot Hjeu Samfan Son San Norodom Sihanuk | ||||||
Jačina | |||||||
150.000–200.000 vijetnamskih vojnika |
1979: 73.000[1] 1989: 30.000[traži se izvor] | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
1979–1989: 15.000 poginulih[2] 30.000 ranjenih ili 25.300 poginulih[3] |
1979: 15.000 poginulih Ukupno: 50.000 + poginulih[3] | ||||||
100.000 + poginulih civila (ne uključujući umrle od gladi)[4] |
Kambodžansko-vijetnamski rat bio je oružani sukob između Socijalističke Republike Vijetnama i Demokratske Kampućije. Rat je započeo ka serija izolovanih okršaja uz kopnenu i morsku granicu Vijetnama i Kambodže. Kulminacija se desila kada je Vijetnam 25. decembra 1978. pokrenuo invaziju na Kambodžu, osvojio državu u roku od dve nedelje, te srušio režim Crvenih Kmera.
Pozadina
[uredi | uredi izvor]Tokom Vijetnamskog rata, Vijetnamci i Crveni Kmeri sklopili su savez u borbi protiv režima u njihovim zemljama koje su podupirale i finansirale SAD. Uprkos otvorenoj saradnji s Vijetnamom, Crveni Kmeri su se plšili da bi nakon eventualne pobede Vijetnamci preovladali i pokrenuli osnivanje Indokineske federacije u kojoj bi Vijetnam bio dominantna republika. Zbog toga su Crveni Kmeri nakon pada režima Lon Nola 1975. počeli da uklanjaju vijetnamske kadrove iz svojih redova.
Maja 1975, Demokratska Kampućija pod vlašću Crvenih Kmera ušla je u sukob s Vijetnamom, čiji je početak obeležio kampućijski napad na vijetnamsko ostrvo Fu Kvok. Uprkos nastojanjima Vijetnama da održi prividno prijateljstvo između dve zemlje, Kampućija je 30. aprila 1977. ponovno izvela napad na vijetnamsku teritoriju. Iznenađeni kampućijskim napadom, Vijetnamska vojska je izvela napad na Kampućiju, ali pošto Crveni Kmeri nisu ispunili nijedan njihov zahtev, Vijetnamci su se povukli u januaru 1978. godine.
Manji okršaji su nastavljeni tokom cele 1978. godine. Kina je nastojala da pomiri dve strane, ali se sada vijetnamska vlada zabrinula da Crveni Kmeri postaju sve više prokineski orijentisani (Vijetnam je tada bio na strani Sovjetskog Saveza). Zbog toga su odlučili da tajno uklone njihov režim do kraja 1978. godine.
Invazija i gerilski rat
[uredi | uredi izvor]Dana 25. decembra 1978. godine, preko 150.000 vijetnamskih vojnika prešlo je granicu Demokratske Kampućije i porazilo Kampućijsku revolucionarnu armiju za samo dve nedelje.
Dana 8. januara 1979. godine, u glavnom gradu Pnom Penu formirana je nova vlada novoosnovane Narodne Republike Kampućije. To je bio početak 10-vijetnamske okupacije Kambodže. Tokom tog perioda, vlada Demokratske Kampućije i dalje je priznavana kao jedina legalna vlada od strane Ujedinjenih nacija, a na prostoru NR Kampućije delovalo je nekoliko gerilskih grupa protiv provijetnamske vlade.
Kraj rata
[uredi | uredi izvor]Vlada Vijetnama je, pod velikim međunarodnim diplomatskim i ekonomskim pritiskom, pokrenula seriju ekonomskih reformi u zemlji, što je dovelo do vijetnamskog povlačenja iz Kambodže u septembru 1989. godine. Nakon toga je formirana prelazna vlada pod nadzorom UNTAK-a, koja je potrajala do 1993. godine. Rat je zvanično završio 23. oktobra 1991. godine.
Vidi još
[uredi | uredi izvor]Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ Morris 1999, str. 103.
- ^ Khoo 2011, str. 127.
- ^ a b SIPRI Yearbook: Stockholm International Peace Research Institute
- ^ Clodfelter 2000.
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Thu-Huong, Nguyen (1992). Khmer Viet Relations and the Third Indochina Conflict. Jefferson: McFarland.
- Morris, Stephen J. (1999). Why Vietnam invaded Cambodia: political culture and causes of war. Chicago: Stanford University Press. ISBN 978-0-8047-3049-5.
- Khoo, Nicholas (2011). Collateral Damage: Sino-Soviet Rivalry and the Termination of the Sino-Vietnamese Alliance. New York: Colombia University Press. ISBN 978-0-231-15078-1.
- Clodfelter, Micheal (2002). Warfare and Armed Conflicts: A Statistical Reference to Casualty and Other Figures, 1500-2000. McFarland. ISBN 978-0-7864-1204-4.