Đorđe Simić's Reviews > U Kasno Ljeto

”Ovdje su mirisi posve drugačiji. Ne osjećam beton i prašinu, nego željezo, znoj i dim. Osjetite li hladni strah na čelu? Stara, obješena lica već su postrojena po putu. Ruke su im iza glava. A ljeto... I dalje mirno i titravo. Bi li nas spasilo da se zemlja zatrese i otvori se? Da u polju udare vatrene munje i zapale suhu travu, živice i drveće? Da zapuše olujni vjetar i saspe nam prašinu u oči. Tad bismo bili podjednako maleni. Smrt i ja.”

Isplakah se čitajući. Magdalenin talenat da dočara mučne i strašne scene na toliko poetičan način uporno me terao da zastanem i isti pasus pročitam još dva puta. Veliki naklon!